Organizacije civilnog društva uputile pitanja međunarodnoj zajednici

organizacije-civilnog-drustva

VKBI, HNV, SGV, Forum parlamentaraca BiH 1990, Društvo za ugrožene narode zajedno sa bivšim Visokim predstavnikom gosp. Šilingom održali press konferenciju.

Na samom početku izraćena je zahvalnost profesoru Šilingu što je prihvatio priznanje VKBI da postane Počasni član Vijeća, čime se pridružio uvaženim počasnim članovima: Tilmanu Cilhu, ambasadoru Diegu Arriji i Nijazu Hastoru. Od danas gospodin Šiling, kao počasni član, ima pravo zastupati statutarne ciljeve Vijeća Kongresa bošnjačkih intelektualaca.

Želimo informisati javnost da su Principi za izmjene Ustava Bosne i Hercegovine koje su usaglasile naše organizacije civilnog društva, u proteklih nekoliko dana, dobile podršku gotovo 10.000 građana Bosne i Hercegovine. Svakako ova aktivnost se nastavlja sa vjerujemo još jačim intenzitetom. Principi se mogu podržati putem web aplikacije www.izmjeneustava.com

Jasno želimo poručiti javnosti i političkim liderima da se naše organizacije civilnog društva zalažu za razgovore i očuvanje mira, te pozivamo sve bh političare, posebno Milorada Dodika, da prestanu sa dizanjem tenzija, urušavanjem deytonskog sporazuma i stvaranja nepotrebnog sijanja straha najavama upotreba bilo kakve sile. Jasno želimo odbaciti nedavnu Deklaraciju SNSD donesenu na Palama kao retrogradnu, nepotrebnu i besmislenu.

Tvrdimo da apsolutna većina građana Bosne i Hercegovine, iz svih naroda, oba entiteta i Brčko Distrikta ne žele nikakve sukobe, pogotovo oružane, nikakvo pravno nasilje, nemoguće secesije,  već život u miru i jasnu perspektivu BiH u euroatlanskim integracijama. Zbog toga zahtjevamo od međunarodnih medijatora da prilikom svojim nastupa i pregovora sa bh političarima vode računa o ovoj činjenici i da se drže evropskih standarda i principa, podrške vladavini prava, a ne da vode zakulisne politike, od kojih je Bosna i Hercegovina prezasićena. Isto tako, jasno poručujemo da je nezavisnost, teritorijalni integritet i suverenitet Bosne i Hercegovine neupitna i da se, po ustavnim odredbama, mora čuvati i braniti.

Proteklih sati naše su organizacije usaglasile jedinstveno pismo u kome su sadržana i javna pitanja koja upućujemo najznačajnijim međunarodnim zvaničnicima, a koje će u naše ime zvaničnicima SAD, EU, Ruske federacije i drugima proslijediti uvaženi profesor Šiling. Svakako dostavićemo i Principe za izmjene Ustava Bosne i Hercegovine kao naš doprinos prevazilaženju postojeće društveno političke krize.

Na današnoj press konferenciji obratili su se: Generalni sekretar VKBI i koordinator NGO mr.sc. Emir Zlatar, predsjednik Savjeta za ustavno pravna i društvena pitanja VKBI emeritus prof.dr. Kasim Trnka,, predsjednik SGV Zoran Jovanović, dopredsjednik HNV prof.dr. Marinko Pejić, predsjednik Foruma parlamentaraca BiH 1990 Miro Lazović, predsjednica Društva za ugrožene narode sekcija BiH profesorica Fadila Memišević, i svakako naš dragi gost bivši Visoki predstavnik u BiH profesor Kristijan Švarc Šiling.

Pismo i javna pitanja prenosimo u cjelosti:

Opći okvirni sporazum za mir u Bosni i Hercegovini (tzv. Daytonski sporazum) parafiran je u Daytonu, a zvanično potpisan u Parizu, 14. decembra 1995. godine između Republike Bosne i Hercegovine, Savezne Republike Jugoslavije (Srbije i Crne Gore) i Republike Hrvatske, čime je okončan međunarodni oružani sukob. Potpisivanju su svjedočili i to potvrdili svojim potpisima, prema redoslijedu potpisivanja: za Predsjedništvo Europske unije Felipe Gonzalez, za Francusku Republiku Jacques Chirac, za Saveznu Republiku Njemačku Helmut Kohl, za Rusku Federaciju Viktor Černomirdin, za Ujedinjeno Kraljevstvo John Major i za Sjedinjene Američke Države William Clinton.

Daytonski sporazum uspostavio je prijeko potrebni mir i kroz svoj tekst i anexe pružao je mogućnosti integracije, demokratizacije i euroatlanski put Bosne i Hercegovine. Bitno je napomenuti da koncem 1995. godine, kada je uspostavljen mir, nije postojala niti jedna pravosnažna presuda međunarodnih sudova o počinjenom genocidu i najtežim oblicima ratnih zločina u Bosni i Hercegovini, povrede Evropske konvencije o temeljnim ljudskim pravima i slobodama, sistemskoj diskriminaciji i sl.

Neosporno je da se Ustav BIH, koji je kao Anex 4 sastavni dio Daytonskog sporazuma, mora mijenjati. Izmjene Ustava BIH više nisu stvar volje, želje ili kompromisa domaćih političkih stranaka već su postali međunarodno-pravna obaveza Bosne i Hercegovine, koja proizilazi iz pravosnažnih presuda međunarodnih sudova, donesenih od 2007-2020. godine, kao i presuda Ustavnog suda i Suda Bosne i Hercegovine.  Februara 2007. godine donesena je presuda UN-ovog Međunarodnog  suda pravde iz Haga  u procesu BiH vrs Srbija i CG, kojom je pored istorijski značajne presude da je u Srebrenici izvršen genocid nad Bošnjacima od strane vojske i policije Republike Srpske i Srbija presuđena za nesprečavanje genocida nad Bošnjacima u Srebrenici, a potom i niz presuda Evropskog Suda za ljudska prava. Evropski sud za ljudska prava je u pet odvojenih presuda (2009. presuda u korist Sejdić-Finci protiv BiH, 2014. presuda u korist Azre Zornić protiv BiH, 2016. presuda u korist Ilijasa Pilava protv BiH i Samira Šlaku protiv BiH, te 2020. presuda u korist Svetozara Pudarića protiv BiH) ocijenio da je Ustav BiH diskriminatoran, praktično prema svim građanima BiH, iz svih naroda i reda ostalih, a kojima se garantiraju sva prava iz Opće deklaracije o ljudskim pravima Ujedinjenih nacija, te iz Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda. Bitno je istaći da je Evropski sud za ljudska prava donio, zaključno s 1. decembrom 2020. godine, 395 presuda protiv Bosne i Hercegovine (BiH), pri čemu su tužbu podnijeli pojedinci ili više njih. Vladajuće stranke, ni nakon više od desetljeća, presude nisu provele.  U Strasbourgu donesene presude, koje su obligatorne za državu Bosnu i Hercegovinu, predstavljaju međunarodno-pravni osnov za izmjene Ustava BiH. Etnički princip u sadašnjem ustavno-politickom uredjenju zemlje nametnut je flagrantnim kršenjem svih ljudskih prava, ratnim zločinima, etničkim čišćenjem i genocidom.

U kontekstu navedenog, naše civilne organizacije usaglasile su Principe za izmjene Ustava BiH koje dajemo u prilogu a koje je do danas podržalo gotovo 10.000 građana Bosne i Hercegovine. Aktivnost na pridobijanju podrške od strana građana BiH ovim principima će trajati i u narednom periodu (www.izmjeneustava.com).

Nažalost, diplomatske aktivnosti koje se posljednjih mjeseci odvijaju u i oko BiH, od strane predstavnika administracija SAD, EU, Ruske federacije i drugih država koje su zastupljene u PIC-u, kao da su potpuno u suprotnosti sa temeljnim odredbama Daytonskog sporazuma i u njemu sadržanim konvencijama, te na sceni imamo neprincipijelne stavove, poruke, instrukcije, prijedloge i aktivnosti koje urušavaju Daytonski sporazum. Predstavnici dominantno etničkih političkih stranaka u Bosni i Hercegovini, ohrabruju se od strane međunarodnih predstavnika kao da su one isključivi predstavnici etničkih grupa-naroda (što je anti deytonska konstrukcija) i zaobilazeći uobičajene demokratske i državne tokove i institucije, time svjesno podupiru urušavanje institucija Bosne i Hercegovine, njenog suvereniteta i nezavisnosti. Potpuno smo ogorčeni da se političari iz BiH, koji negiraju genocid, ruše Daytonski sporazum, promoviraju aparthejd i secesiju, umjesto da budu sankcionisani kroz, za ovakve slucajeve predviđenu kancelariju visokog predstavnika, od strane međunarodnih zvaničnika prihvataju kao respektabilni partneri, obrazlažući to činjenicom da je to izraz političke volje u Bosni i Hercegovini. U ovim aktivnostima prednjači Milorad Dodik i SNSD.

Miješanje susjednih država, Republike Hrvatske i Republike Srbije, u unutrašnja pitanja u Bosni i Hercegovini su postali pravilo ponašanja. Prešutno odobravanje ovakvih postupaka od strane medjunarodne zajednice, naročito EU, čija je Hrvatska članica, su nam samo još jedna potvrda o postojanju duplih standarda za nas u Bosni i Hercegovini.

Obzirom da je trenutna situacija u Bosni i Hercegovini izuzetno kompleksna, na granici incidenta, želimo kao organizacije civilnog društva sa etničkim odrednicama, koje smatraju da BiH mora biti uređena kao evropska demokratska država na bazi temeljnih ljudskih prava i sloboda, uputiti javna pitanja, i kao građani Bosne i Hercegovine, tražimo jasne i precizne odgovore:

1.    Svakodnevno se vrše povrede Daytonskog sporazuma, bez ikakvih reakcija medjunarodne zajednice! Da li su svjedoci (garanti) Općeg okvirnog sporazuma za mir u Bosni i Hercegovini odustali od deytonskog sporazuma, odnosno da li je deytonski sporazum suspendiran?

2.    Zašto za građane Bosne i Hercegovine ne važe ista građanska prava i odredbe Evropske konvencije o temeljnim ljudskim pravima i slobodama kao za sve građane svake od evropskih država?  Da li su države članice EU, zastupnici u EU parlamentu svjesni da se trenutno u Bosni i Hercegovini brane temeljna ljudska prava i slobode te da, ako se u Bosni ne odbrane, ohrabriće se one snage koje će temeljna ljudska prava i slobode  suspendirati u državama članica EU. Jesu li svjesni tog scenarija i šta će to značiti za sadašnjost i budućnost Evropske unije?

3.    Zašto se ignorišu i zaobilaze presude Međunarodnog suda za ljudska prava u Strasbourgu? Zašto međunarodni pregovarači, Mathew Palmer i Angelina Eichhorst  nude nosiocima tih presuda (Sejdić, Finci, Zornić i dr.) međurješenja i lažne kompromise, koji nemaju ništa zajedničko sa evropskim i svjetskim demokratskim standardima u njihoviim državama? Znaju li njihove vlade šta oni ovdje rade i za koga oni uopšte rade? Jesu li to njihovi lični stavovi ili rade po instrukcijama svojih vlada?

4.    Da li se rezultati genocida, etničkog čišćenja, provođenja najtežih oblika zločina protiv čovječnosti i međunarodnog prava, te politike koje to protežiraju i danas na miran način provode u BiH, mogu prihvatiti kao real političko stanje ili treba da se krećemo prema euroatlanskim integracijama čemu teži apsolutna većina građana BiH?

5.    Zašto potpisnice Daytonskog sporazuma, Srbija i Hrvatska, ne uređuju svoje države po konceptima koje nude i za koje se zalažu u Bosni i Hercegovini? Jesu li to građani Bosne i Hercegovine, prije svega Bošnjaci zbog svoje islamske komponente, nedostojni da budu ravnopravni građani sa drugima? Zašto ove primjedbe međunarodni pregovarači nisu dali funkcionerima u Srbiji i Hrvatskoj sa kojima se također sastaju?

6.    Da li se može pregovarati na političkom nivou sa onima koji negiraju i ne prihvataju presude sudova UN-a i Evropskog suda za ljudska prava, kao ni presude sudova Bosne i Hercegovine? Da li bi međunarodni diplomati pregovarali sa takvima u bilo kojem drugom slučaju u Svijetu?

7.    Zašto država Bosna i Hercegovina nakon gotovo 30 godina od međunarodnog priznanja nije u stanju da parafira i definira granice sa Hrvatskom i Srbijom? Kako je moguće da je Hrvatska postala članica EU, a da nije ispunila uslov da parafira i definira granice sa BiH?  Zasto se EU ne zauzme za to? Po kojim standardima i principima je Evropska Unija ovu pravnu činjenicu ignorisala i da li to znači da su granice BiH kao države članice UN nepostojane i promjenjive?

8.    Analizirajući aktuelno stanje u BiH i ponašanje međunarodnih zvaničnika i diplomata, trazimo da nam se javno odgovori da li najviši funkcioneri EU, kao i stalne članice Savjeta sigurnosti UN imaju neki „tajni dogovor“, jer sve upućuje na zakljucak da se iza scene pripremaju dubiozni kompromisi i dogovori, čiju cijenu bi trebali platiti građani BiH i država Bosna i Hercegovina.

Zamolićemo prijateljske grupe u Parlamentu EU da nam omoguće iznošenje ovih naših zahtjeva pred relevantnim odborima kako bi se obratili u ime dijela građana BiH koje predstavljamo, iz svih etničkih skupina i objasnili EU parlamentarcima šta se dešava u Bosni i Hercegovini, odnosno da je na sceni rušenje temeljnih evropskih demokraskih principa i ljudskih prava i sloboda.

Jedini način da se spere ljaga sa posljednjih diplomatskih katastrofalnih nastupa, jeste da se najznačajniji međunarodni funkcioneri javno obrate i demantuju naše navode i sumnje. Ako se ne oglase onda je jasno da se globalni svjetski kao i evropski poredak, kroz UN i EU, koji podrazumjeva provedbu i primjenu Povelje UN i povelje o ljudskim pravima i slobodama čovjeka, ruši u Bosni i Hercegovini, što znači da više neće važiti niti u jednoj svjetskoj, a samim tim ni evropskoj državi.

Zamolićemo prijatelja naših organizacija civilnog društva profesora Christiana Schwarz-Schillinga da ova naša pitanja i zahtjeve dotavi relevantnim funckionerima, prije svih u SAD, EU, Ruskoj federaciji i drugim predsjednicima država zastupljenih u PIC-u.

Bosna i Hercegovina je više stotina godina bila multikonfesionalna i multinacionalna zemlja u kojoj je bogatstvo različitosti bila prednost. Jedinstvo različitosti je i danas u najvećoj mjeri način života u njoj. Ustav Bosne i Hercegovine to mora sadržavati, promovirati i omogućavati i to mora biti iskorak i polazna osnova međunarodnih pregovarača koji žele pomoći Bosni i Hercegovini, a na šta ih obavezuje i Opći okvirni sporazum za mir u Bosni i Hercegovini.

SOURCE: Vijesti.ba