Zakon za vlastite i stranačke interese

Inicijativa za izmjene Zakona o sprečavanju sukoba interesa u Parlamentarnoj skupštini Bosne i Hercegovine pojavila se kao dio famoznog sporazuma Socijaldemokratska partija Bosne i Hercegovine – Savez nezavisnih socijaldemokrata, koji je, osim pomenutog, sadržavao i izmjene nekoliko suštinskih važnih zakona za ukupno funkcionisanje države. Od strane predlagača sporazum je predstavljen kao reformski paket, koji treba da povuče zemlju naprijed iz višegodišnje teške političke krize. Međutim, sporazum je naišao na široku i nepodijeljenu osudu nevladinih organizacija, opozicije i stručne javnosti, uz suzdržanu neblagonaklonost međunarodne zajednice.

Upravo način na koji je tekla procedura izmjena Zakona o sprečavanju sukoba predstavlja tipičan primjer na koji način vladajuća koalicija usvaja i mijenja važne zakone za funkcionisanje države. Nakon što je postignuta načelna saglasnost koalicionih partnera SDPBiH-SNSD definisana sporazumom, predlagači su uputili prijedlog prema Vijeću ministara Bosne i Hercegovine, koje je nakon toga proslijedilo prijedlog u Parlamentarnu skupštinu, koja ga je uzela u razmatranje u hitnoj proceduri. U procesu pripreme i razmatranja predloženih izmjena predlagači Vijeće ministara i Parlamentarna skupština nisu našli za shodno da konsultuju Centralnu izbornu komisiju Bosne i Hercegovine, koja po trenutnim zakonskim rješenjima primjenjuje Zakon, pa su članovi CIK-a za pomenute izmjene saznali putem medija.

Sporazum SDP-SNSD je naišao na široku i nepodijeljenu osudu nevladinih organizacija, opozicije i stručne javnosti, uz suzdržanu neblagonaklonost međunarodne zajednice.

Suvišno je i napominjati da predlagači nisu obavili konsultacije ili javne rasprave sa nevladinim organizacijama i stručnom javnošću, što bi u svim zemljama koje imaju elementarni nivo politčke kulture bio uobičajen sastavni dio procedure. Stoga Transparency International Bosne i Hercegovine u svojim reakcijama i nije mogao nikako drugačije da okarakteriše ovakav način izmjene suštinski važnog zakona za prevenciju korupcije nego kao akt pravnog nasilja.

Formiranje nove institucije

Sam sadržaj pomenutih izmjena Zakona o sprečavanju interesa daje odgovor zašto se predlagačima toliko žurilo. Naime, predložene izmjene u suštini potpuno urušavaju institut sukoba interesa kao društveno nepoželjnog načina ponašanja i drastično ograničavaju njegovo sankcionisanje, dovodeći ga na nivo gotovo teoretske mogućnosti, uz potpuni gubitak njegove preventivne funkcije. Izmjenama se smanjuje obuhvat zakona, dakle broj osoba i situacija na koje se Zakon odnosi. Zatim, predlagač se odlučio da se ide u formiranje nove institucije koja bi se bavila utvrđivanjem sukoba interesa, umjesto dosadašnjeg rješenja gdje je taj posao obavljao CIK. Ne treba podsjećati na to koliko uspostava novih institucija, posebno onih sa antikorupijskim predznakom, uzima vremena u Bosni i Hercegovini. Najbolji primjer za to je Agencija za koordinaciju i prevenciju borbe protiv korupcije, koja je uspostavljena Zakonom iz 2009. godine, a još nije postala operativna.

Stvari se ovdje dovode do potpunog apsurda, omogućujući tako da pitanje utvrđivanja sukoba interesa bude uveliko predmetom politčke trgovine.

Dakle, postavlja se pitanje ko bi taj posao obavljao u narednih četiri ili pet godina, dok komisija za utvrđivanje sukoba interesa ne bude uspostavljena. Dalje, postavlja se pitanje zašto se ide na uspostavljanje nove institucije kada je toliko vremena i novca utrošeno da se izgrade kapaciteti CIK-a da se bavi tim poslom? Takođe, pitanje bez odgovora je i zašto se ide na koncept komisije za utvrđivanje sukoba interesa u kojoj će sjediti članovi političkih partija koji će odlučivati o sukobu interesa svojih partijskih kolega, kada se takav koncept napušta u većini zemalja Evropske unije i prelazi se na koncept nezavisnih tijela, kao što CIK formalno jeste. Da li stvarno vladajuća koalicija misli uvjeriti javnost da će partijske kolege jedne prema drugima biti objektivnije nego što je to do sada bio CIK? Naravno, bez namjere da se glorifikuje dosadašnji rad CIK-a, koji je, bez ikakve sumnje, bio opterećen brojnim problemima, političkim pritiscima, opstrukcijama, nekompetentnošću i protekcijom visoko pozicioniranih zvaničnika, predloženo rješenje se, ipak, čini kao gašenje vatre benzinom.

Predložena rješenja u proces odlučivanja komisije koja se sastoji od parlamentaraca i rukovodstva Agencije za koordinaciju i prevenciju korupcije uvode na mala vrata koncept zaštite vitalnog nacionalnog interesa, zahtijevajući da za odluku mora postojati etnička izbalnsiranost kod glasanja u komisiji. Dakle, stvari se ovdje dovode do potpunog apsurda, omogućujući tako da pitanje utvrđivanja sukoba interesa bude uveliko predmetom politčke trgovine.

Uobičajena praksa

Dalje, predviđeni način sankcionisanja sukoba interesa ne doprinosi ostvarenju njegove preventinve funkcije, jer, čak i ako se uspije za nekog utvrditi sukob interesa, njemu se ostavlja na volju da bez sankcije istupi iz situacije koja predstavlja sukob interesa. A same sankcije su potpuno neprimjerene težini prekršaja. Kakva je funkcija sankcije kojom se zvaničnik sankcioniše smanjivanjem plate od 30 do 50 odsto ukoliko je, recimo, omogućio ili pogodovao dobijanju poslova firmi bliskih srodnika ili ukoliko je bliske srodnike usrećio imenovanjem na neku državnu funkciju, a što je u Bosni i Hercegovini odavno postalo uobičajena praksa?

Kakva je funkcija sankcije kojom se zvaničnik sankcioniše smanjivanjem plate od 30 do 50 odsto ukoliko je omogućio ili pogodovao dobijanju poslova firmi bliskih srodnika?

Namjera predlagača ovog zakona je potpuno jasna i očigledna: sukob interesa svesti na teoretsku mogućnost, a čak i ukoliko se nekom od zvaničnika uspije utvrditi da je u sukobu interesa da zato bude nikako ili simbolično kažnjen. Ideja je legalizovati sve ono što se u praksi i onako dešava. Nakon što je Predstavnički dom usvojio predložena rješenja, a u Domu naroda Stranka demokratske akcije zatražila zaštitu vitalnog nacionalnog interesa, preostaje da se vidi šta će u konačnici odlučiti Ustavni sud Bosne i Hercegovine.

Iako je teško ovakve izmjene svrstati pod ugrožavanje vitalnog nacionalnog interesa jedne etničke grupe, jer se, zapravo, radi o ugrožavanju vitalnih interesa svih koji žive u Bosni i Hercegovini, preostaje samo nadati se da ovakva rješenja, ipak, neće ugledati svjetlo dana u Službenom glasniku i da će procedura biti vraćena na početak.

Source: Srđan Blagovčanin/Al Jazeera