Srebrenica: Razlog za sjećanje

„U ruke sam uzela glavu svoje mame i poljubila je. Ništa hladnije prije nisam osjetila….Onda su je odnijeli i ukopali.” – Indira Ahmetović

U martovskom izdanju Sjecanje mjeseca od strane Fondacije Cinema for Peace – Video arhiv genocida,  možete pogledajte životnu priču Indire Ahmetović koju je ispričala za Video arhiv genocida u Bosni i Hercegovini.

Indira je imala osam godina kada je počeo rat u Bosni i Hercegovini. Prijeratnog djetinjstva ne sjeća se mnogo, ali kako kaže u detalje pamti dane nakon proljeća 1992. godine.

Sjeća se granatiranja, gladovanja i dana kada je izgubila majku. Osim toga, Indira se prisjeća tužnog rastanka s ocem 11.jula 1995. godine.

Kaže da se nisu opraštali, jer joj je otac rekao kako će se uskoro ponovo vidjeti u Tuzli.

Indira je zajedno s nanom i mlađim bratom, konvojem prebačena u Tuzlu. Međutim oca više nikada nije vidjela. Njen otac, kao i većina muškaraca iz Srebrenice, nije preživio Marš smrti.

Životna priča Indire Ahmetović je jedna od 1250 svjedočanstava do sada zabilježenih unutar Video arhiva genocida u Bosni i Hercegovini.

Odlučila je ispričati svoju životnu priču, podijeliti sjećanja i emocije jer vjeruje da genocid i zločini moraju biti spriječeni u budućnosti.

Naglasila je da ono što su ljudi preživjeli na području Srebrenice ne smije biti zaboravljeno.

Životna priča Indire Ahmetović govori o njenoj patnji i žalu, ali što je važnije, pokazuje i njenu hrabrost i herojstvo. Priča Indire Ahmetović je stvarna i inspirativna. To je lična priča o genocidu u Bosni i Hercegovini.

Video arhiv genocida u Bosni i Hercegovini pruža priliku preživjelima da se njihovi glasovi čuju. Šireći saznanja o njihovim iskustvima, pomažemo da se ispuni obećanje “Nikad više”.