Crkva razdora nad Potočarima

Pravoslavna crkva koje se gradi u blizini Memorijalnog centra Potočari, po jednima je želja i volja naroda, po drugima politika i provokacija, po trećima bosanski inat i skretanje pažnje naroda sa životnih tema.

Crkva na Budaku ili u Dugom polju, čija gradnja je započeta prije otprilike dvije godine, sve više je politički problem, predmet stvaranja razdora i tjeranje poznatog bosanskog inata, nego što bi trebala biti, duhovni hram i mjesto za molitvu Bogu. Nema saglasnosti čak ni oko naziva mjesta gdje se crkva gradi. Jedni kažu da se gradi na Budaku, drugi u Dugom polju. Kao i obično, realnost je negdje između. Gradilište je na brijegu iznad kojeg je bošnjačko selo Budak, ispod kojeg se prema Bratuncu pruža ravnica zvana Dugo polje. Zaselak lokalni mještani zovu Ilići po najbrojnijoj ovdašnjoj porodici čije zemljište je i bilo prije no što ga je vlasnik Dušan Ilić poklonio crkvenoj opštini za gradnju crkve.

Srebrenički Bošnjaci kažu kako postoje saznanja da se u neposrednoj blizini lokacije na kojoj se gradi crkva, na brdu iznad Memorijalnog centra Potočari, nalazi još jedna masovna grobnica.

Gradnja crkve započeta je otprilike prije nešto više od dvije godine. Gradnja je bila zaustavljena pravnim riješenjem Odjeljenja za prostorno uređenje i stambeno-komunalne poslove opštine Srebrenica izdatim 13. 9. 2012. godine kojim je odbijen zahtjev za izdavanje odobrenja za nastavak gradnje crkve. Resorno ministarrstvo u Vladi RS je na osnovu žalbe graditelja ocijenilo da su ispunjeni svi uslovi za gradnju i na osnovu dokumenta kojeg je potpisala ministrica za prostorno uređenje, građevinarstvo i ekologiju Republike Srpske, Srebrenka Golić, radovi se nastavljaju, a time i problemi eskaliraju.

Rješenje problema na stracima

Visoki predstavnik u BiH Valentin Incko je zatražio od nadležnih organa da se crkva izmjesti dalje, kako od ekshumirane masovne grobnice tako i od Memorijalnog centra u Potočarima, a bliže pravoslavnoj zajednici u Dugom Polju. Saopštenjem iz ambasade SAD u Sarajevu pozvane su vlasti Republike Srpske  i crkveni predstavnici da obustave gradnju crkve i započnu razgovоre sa predstavnicma Opštine o prikladnijoj lokaciji.

Oglašavaju se i udruženja porodica žrtava najprije Udruženje “Pokret Majke enklava Srebrenica i Žepa” čija predsjednica Munira Subašić najavljuje mogućnost da dženaza i ukop žrtava genocida u Memorijalnom centru Potočari 1. jula bude odgođena “ukoliko međunarodna zajednica ne izvrši pritisak na vlasti Republike Srpske, odnosno Srpsku pravoslavnu crkvu, da obustave izgradnju crkve na Budaku”.

Takav stav je zauzet i na jučerašnjoj (19.4) prvoj sjednici Organizacionog odbora za obilježavanje 18. godišnjice od genocida u Srebrenici počinjenog u julu 1995. godine.

Predsjednik tog odbora i načelnik opštine Srebrenica Ćamil Duraković  kaže: “Zaključak  Odbora je da uputim zvanično pismo članicama PIC-a (Vijeće za implementaciju mira) da na Upravnom odboru Vijeća riješe problem crkve jer sve druge mogućnosti su iscrpljene. Očito je da konsenzusa o tome nema i ukoliko to oni ne učine mi nećemo sazivati naredni sastanak Organizacionog odbora. Ovo je najmanje pitanje religije i upražnjavanja religijskih potreba. Ovo je više političko pitanje koje je postalo pitanje javnosti. Mi ne želimo snositi odgovornost za sigurnost na dženazi 11. jula, ni sigurnost generalno svih obilježavanja koja će se desiti u toku ove godine u Srebrenici. Mi najmanje želimo da ne bude  ukopa i komemoracije, ali isto tako ne možemo garantirati da ljudi širom BiH, pa i svijeta, koji toga dana dođu u Potočare neće, iz revolta, učiniti nešto što bi bilo narušavanje našeg digniteta i integriteta kao preživjelih žrtava”.

Gradnja se nastavlja

Posjetili smo gradilište crkve na kojem zatičemo desetak radnika koji užurbano rade. Tu je i Aleksandar Mlađenović pravoslavni sveštenik iz Srebrenice. On nam saopštava da je eparhijski i građevinski odbor za gradnju crkve donio odluku da do daljeg ne daju nikakve izjave za javnost kao i da zabrane snimanje i fotografisanje na samom  gradilištu.

Ipak, u neoficijelnom razgovoru od sveštenika saznajemo da  svi  radnici, osim glavnog majstora, na gradilištu rade dobrovoljno i besplatno, čime želi naglasiti da je gradnja crkve želja i volja naroda, a ne politika.  Kaže još da su početkom aprila  predstavnici Srpske pravoslavne crkvene opštine Srebrenica i Građevinskog odbora za izgradnju hrama u Dugom Polju, Osnovnom sudu u Srebrenici tužili načelnika opštine Srebrenica i odgovorne u administrativnoj službi opštine “zbog opstrukcije i nezakonite zabrane gradnje vjerskog objekta”. Tužbu je navodno, svojim potpisima podržalo 359 Srba koji žive u Ilićima i naseljima Dugo polje, Studenac, Pećišta, Zagoni, Žuti, Plavi most i Borići.

“Sve je ovo politika unijeta sa strane jer dosta mještana, Bošnjaka iz okoline, nam govore da nemaju ništa protiv gradnje crkve čak nas i podržavaju, a prvi ovogodišnji donator za gradnju bio je jedan Bošnjak”, kaže nam pop Mlađenović u povjerenju, naglašavajući da “iz razumljivih razloga” ne želi pominjati imena.

Malo običnih ljudi, Srba i Bošnjaka, želi javno govoriti o ovoj temi. Mišljenja Srba mogla bi se svesti na ono što nam je kazao Miloš Milovanović, naglašavajući da je to njegov privatni, lični, a ne zvaničan stav kao odbornika SO Srebrenica i člana Crkvenog odbora Srebrenica.

“Sve je u skladu sa zakonom. Sve potrebne dozvole za legalnu gradnju postoje i crkvu treba izgraditi. Politiku u ovo ne treba miješati. Ckva je tu potrebna za više od 200 srpskih porodica koje žive u okolini i kojima su crkve u Srebrenici i Bratuncu daleko. To je crkveno zemljište i nije bilo pogodnije lokacije za gradnju. Ova crkva je potreba, a ne nikakav prkos ili provokacija. Memorijalni centar u Potočarima se čak i ne vidi sa platoa gdje se crkva gradi niti se ona može vidjeti iz samog Memorijalnog centra i sve ovo što sad Bošnjaci rade po meni su ucijene i prijetnje kojim oni žele da prodube krizu u Srebrenici i izazovu ekscese. To što radi njihov Organizacioni odbor po meni je poziv da narod  ovdje napravi nešto što ne bi bilo prikladno posebno prostoru Srebrenice gdje obilježavanje stradanja Bošnjaka 1. jula i stradanja Srba 12. jula treba da protekne u najboljem redu, miru i kako to dolikuje”, kaže Milovanović.

Ovo će po svemu sudeći biti ovogodišnja top tema ili jedan od ko zna kojih po redu “slučaja Srebrenica” od kojeg mnogi imaju korst, a uvijek na štetu naroda, “malih ljudi” kojima svi manipulišu i koriste ih za svoje ciljeve i potrebe, a koji u Srebrenici, podjednako loše i teško žive, bilo kojem da se Bogu mole ili u njega uopšte ne vjeruju.

 

Source: DW/Marinko Sekulić Kokeza