Nikad ne zaboraviti agresiju na R BiH

Agresija na Republiku Bosnu i Hercegovinu i genocid su zločini koji se ne mogu zaboraviti i koji ne smiju nestati iz bošnjaćkog sjećanja

Dvadeset i jedna godina je od početka oružane agresije i genocida u Republici Bosni i Hercegovini od strane Srbije i Crne Gore, a godinu dana poslije i od strane Republike Hrvatske. Vojne intervencije međunarodne zejadnice, koja je bila obavezna zaštititi Republiku Bosnu i Hercegovinu, novu članicu Ujedinjenih nacija nije bilo. Umjesto intervencije uveden je embargo na odbranu države i patriota te države. Genocid nad Bošnjacima je bio na cijelom prostoru Republike Bosne i Hercegovine. Međunarodna zajednica je  bezdušno posmatrala kako se ruši Ideja Bosne i Bosanski duh – ti temelji na kojima se još uvijek zida Europska i Svijetska zajednica, kako se Bošnjaci, jedan od najstarijih europskih naroda, ubija i kako se ruše njihova kulturna blaga, kojima bi se trebao ponositi cijeli svijet.  Na temeljima  agresije na Republiku Bosnu i Hercegovinu i genocida nad Bošnjacima u Dejtonu je priznata genocidna tvorevina, dejtonska Republika Srpska.

Bošnjaci imaju svetu obavezu da se bore protiv zaborava zločina agresije i genocida, u protivnom poriču svoju narodnu historiju, tradiciju, kulturu, jezik i miniraju svoju narodnu i nacionalnu budućnost.  Ako Bošnjaci zaborave agresiju i genocid osuđeni su na to da im se ponovi. Poslije Holokausta ponovio se genocid, kulturocid, ekocid, etnocid, urbicid, elitocid, ponovo su otvoreni koncentracioni logori smrti, vršena masovna silovanja, organizovani masovni progoni u srcu Evrope, u Bosni i Hercegovini. Nakon holokausta Ujedinjene nacije koje su nastale na temeljima potrebe sjećanja na holokaust, ne samo da nisu primjenile Konvenciju o sprječavanju i kažnjavanju genocida, već su dozvolile da se pod njihovom zastavom i njihovom „zaštitom“ u Bosni i Hercegivini dogodi genocid. Iako je presudom Međunarodnog suda pravde potvrđeno da se u Srebrenici, odnosno Bosni i Hercegovini dogodio genocid, iako je presudama  Međunarodog krivičnog tribunala za područije bivše Jugoslavije potvrđen genocid u Srebrenici i Žepi, odnosno Bosni i Hercegovini i ako su ti genocidi potvrđeni presudma mnogih nacionalnih sudova, danas  se u manjem entitetu permanentno poriče, minimizira i tabuizira što vrijeđa žrtve i svijedoke agresije i genocida, sprječava proces vraćanja povjerenja, te usporava vračanje Ideji Bosne i Bosanskom duhu koji u Bosni i Hercegovini žive više od hiljadu godina i na kojima se zasniva Europska unija i savremena civilizacija.

Bošnjaci ne smiju zaboraviti da su ih prije posljednjeg genocida učili da zaborave svoju narodnu pripadnost, historiju, kulturu, jezik i tradiciju. Bošnjaci ne smiju zaboraviti da su ih prisiljavali na debošnjakizaciju, pa im sad smeta što se Bošnjaci vraćaju svojoj svojoj etničkoj pripadnosti, historiji, jeziku, kulturi i tradiciji na način jake narodne samosvijesti o zajedničkoj bošnjačkoj sudbini u jedinstvenoj Bosni i Hercegovini bez Dejtonskim sporazumom legalizovanih rezultata agresije i genocida.

Svjedočenje  bošnjačke časti i slobode kroz bošnjačko jedinstvo u odbrani i borbi protiv agresije i genocida, protiv poricanja zločina  je put bošnjačke budućnosti u kojoj će svaki Bošnjak znati ko mu je prijatelj. A, bošnjački prijatelj je svaki čovjek koji poštuje bošnjački narod, njegovu kulturu, tradiciju, jezik, duhovnost, koji prihavata presude međunarodnih sudova o agresiji i genocidu i koji se bori protiv negatora agresije i genocida.

Bošnjaci moraju biti spremni  učiniti  sve  da se počinitelji zločina agresije i genocida kazne, da se istina o zločinima namiri i pravda za žrtve zadovolji. Bošnjaci nikada više ne smiju dopustiti nekažnjeno ubijanje ni jednog nevinog Bošnjaka. Samo tako će svaki potencijalni budući zločinac shvatiti da je privilegija nekažnjenog ubijanja Bošnjaka ukinuta zauvijek i to ne od tuđeg ili nametnutog zakona, već od zakona Bošnjaka. Prošlo je vrijeme kada su drugi govorili Bošnjacima ko su. Prošlo je vrijeme kada su Bošnjacima osporavali jezik, ime, identitet.

Emir Ramić

Direktor Institut za istraživanje genocida Kanada